MEMORY

Sad već davne 1983 godine moj pokojni prijatelj dr. Franjo Kapun  kopao je pored kuće temelje za vanjske stepenice na gornji kat zgrade u  Banfiju  na samoj hrvatsko-slovenskoj granici.  Nakon par štiha s lopatom , tresnuo je o nešto tvrdo metalno koje je na ponovni štih zazveckalo. Nakon toga počeli smo nježno raščišćavati tada već očiti humak  odnosno grob. Kad smo sve raščistili naišli smo na kostur  sa šljemom  poginulog njemačkog vojnika.  Kraj lubanje i kacige bila je mala pločica od aluminija sa slabo vidljivim brojem i slovom “F”.  Pozvali smo našu miliciju i oni su brzo došli i naredili nam da prekinemo sa daljnjim iskapanjima.  Drugi dan iz Zagreba je stigla ekipa iz njemačkog konzulata , te nam se zahvalila na tome da smo javili  za grob. Nakon deset dana iz Njemačke iz Wupertala došla su mrtvačka kola i još jedan auto sa dva odrasla sina od pokojnog vojnika koji su ishodili svu potrebnu dokumentaciju za transport pokojnika u Njemačku. I danas mi naviru sjećanja i slike na taj događaj , i razmišljanja kako to rade civilizirane zemlje za svoje pokojnike  ma gdje bili na svijetu , u odnosu  na divlje narode među koje ubrajam i Hrvate , koji ništa ne drže do svojih stradalnika.

Taj necivilizirani odnos spram svojih stradalnika u mnogim ratovima i bitkama u kojima su Hrvati ginuli. Koliko je tisuća i tisuća mladih života posijano diljem centralne i istočne Europe , a sadašnja vlast ne skrbi nit o precima koji su stradali poslije II svjetskog  rata , po jamama i brojnim  neoznačenim grobištima. Hrvati su uglavnom ginuli za tuđe interese  , a tek su u domovinskom ratu ginuli za vlastitu državu i vlastitu slobodu. U velikom ratu kako su zvali   I. svjetski rat , od Kobarida , Pijave do Galicije ( Karpata) stotine tisuća Hrvata ginuli su za austrijsku krunu .

 

Nedavno smo mi , redakcija MFEFERONA  obišli prostore Galicije  od Užgoroda do Ivanofrankovska , i tek na par mjesta naišli na trule križeve od hrastovine , ali bez vidljivih imena poginulih hrvatskih ratnika.  Kao što mi je rekao jedan stari stanovnik  Užgoroda , Poljaci i Mađari  su svoje pokojnike ekshumirali i prevezli u domovinu , samo su Rusi  , Rumunji i Hrvati ostali na zapuštenim grobljima jugozapadne Ukrajine.  Takova nebriga hrvatske države za svoju prošlost  vrijeđa vas do bola , tu se vidi taj komunistički mentalitet  hrvatske vlasti i države. Bez obzira kako se zovu  stranka na vlasti ili oporbi  svi gledaju samo  vlastiti kolektivni ili osobni probitak. A za narod ako što ostane.

 

Štef.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *