Da bi ostvarili svoj identitet , narodi su , a i danas njeguju kulturu , povijest i vjeru. Tako to rade svi narodi i regije u civiliziranoj Europi, osim naravno nas Hrvata iz Međimurja iliti Međimuraca. Osim što smo pred par godina podigli na ivici parka u Čakovcu spomenik Nikoli Zrinskom Sigetskom u zadnjih sto godina nismo podigli niti jedno znamenje ili spomenik našim slavnim precima. Istina, pokojni je profesor dr. Bartolić kao predsjednik Matice hrvatske Čakovec postavio nekako u tišini nekoliko ploča po našim zgradama na sjećanja našim pređima povijesno značajnim Hrvatima , Međimurcima. Ne da nismo imali kome graditi spomenike , ali za vrijeme socijalističke izgradnje zatirala je svijest Međimuraca o svom nacionalnom identitetu , a nakon demokratskih promjena i uspostavi države Hrvatske , unuci nekadašnjih komunista koji obnašaju vlast u Međimurju već desetljećima nastavljaju taj utabani put negacije Hrvatske i hrvatskog identiteta Međimurja. Iako se ne može reći da ponekad ponekim manifestacijama ne iskazujemo svoju pripadnost hrvatskom korpusu ( Zrinska garda ) to je ipak nedostatno nesistamatski i više za promociju pojedinaca nečiste savjesti i facelifting prljavih jedinki i zaborav mutne prošlosti. 
Na kraju moram reči što me ponukalo na pisanje ove kolumne. Da , šećući neki dan centrom Čakovca , primjetio sam neke čudne vjenčiće ispod “orla” odnosno u podnožju obeliska na kojem je orao. Prišavši malo bliže vidio sam dva vjenčića sa mađarskim zastavicama i natpisom na mađarskom o mađarskom narodnom heroju “Zrinji Miklošu”. Htrvatskog vjenčića ni u tragovima. I Mađari znaju da je “Zrinji Mikloš” bio po precima i rođenju Hrvat , stoljećima ga svojataju , a posljednjih godina , buđenjem nacionalizma pod vodstvom Viktora Orbana to čine sve jače i sve vidljivije.
A što radimo mi . Mi Hrvati iz Međimurja. Kako bi rekao veliki hrvatski pisac Krleža “Kupinec spi , a vani rat grmi” , a ja bih dodao , kao u svemu i Čakovec spi , dodao “tvrdo spi”.
Štef