U subotu se sprema puno Hrvata na komemoraciju i misu u Bleiburgu za žrtve koje su englezi i partizani bez suda likvidirali njih stotine tisuća. Takva tragedija koja je snašla članove ustaške vojske , domobrana , a još više civila, maloljetnika i žena nije se od pokolja Armenaca od strane turaka dogodila nigdje na svijetu. Tito u maniri najvećih zlikovaca u povijesti čovječanstva nije smatrao za potrebnim da se izdvoje ustaški i drugi zlikovci koji su se kretali u kolonama nego su pobili sve od 7 do 77 godina. Taj događaj ostavio je veoma veliku traumu na bilo hrvatskog naroda , a sada se pojedini tkz. antifašisti u svojim izjavama još opravdavaju taj čin pokolja bez posljedica.
U svakoj civiliziranoj zemlji zakonski bi odgovarali za opravdavanje takvih zlodjela. Ti takozvani antifašisti koji nikad nisu željeli samostalnu državu Hrvatskoj u kojoj sad imaju sve moguće povlastice i preko ostataka UDBE još uvijek kreiraju hrvatsku politiku.
Nitko nije spomenuo austrijancima njihov krimen iz II svjetskog rata kada je milijunpetstotisuća(1.500.000) austrijanaca pristupilo SS trupama i kada su ti isti austrijanci sa 95 % glasova na referendumu prigrlili Hitlera i pripojili se dragovoljno Trećem rajhu. Prilikom trijumfalnog Hitlerovog pohoda ( anschlussa) na Beč tri milijuna austrijanaca dočekalo ga je sa ovacijama.
Najveći zločinac kojeg su židovi 31. svibnja 1962 osudlil i objesili Adolf Eichmann bio je zadužen za progon židova u Austriji i Mađarskoj.
Prijevarom i manipulacijama austrijanci su uspjeli svoga predstavnika Kurta Waldheima nacističkog poručnika koji je ratovao , ubijao po Grčkoj i državama bivše Jugoslavije učiniti da bude generalni tajnik UN-a u dva mandata. Austrijanci misle da je svijet sve zaboravio koja je njihova zasluga u podupiranju nacizma pa sada taj dio toga svoga krimen svojim zabranama žele prebaciti na Hrvate.
Svojom politikom prikazivanja sebe kao žrtvama nacizma kod neupućenog promatrača stvaraju u javnosti i u svijetu kako je Austrija bila žrtva njemačke agresije.
Mislim da austrijanci i sadašnjom politikom antiemigracije dokazuju u stvari tko su oni. Nakon svih ovih godina hrvatski se tkz. antifašisti ne mogu osloboditi komunističkih okova i jugoslavenštine.
Kao normalni ljudi neopterećeni prošlošću moramo realno sagledavati činjenice i gledati naprijed ka razvoju demokratskog društva i te natruhe povijesti ostaviti iza sebe.